Izumitelji

Više je poznatih izumitelja koji su rođenjem ili življenjem povezani s Istrom - kao što su Santorio Santorio, liječnik rođen 1561. u Kopru, koji je izumio anemometar i termometar; Josip Joseph) Ressel, koji je svoj brodski vijak 1820-ih isprobavao i na Mirni dok je službovao kao šumar u Motovunu; Josip Belušić (Giuseppe Bellusich) iz Županići na Labinšćini, koji je 1887. patentirao električni brzinomjer; Leo Sternbach, kemičar koji je 1960-ih kreirao poznati lijek protiv anksioznosti Valium, a rođen je u Opatiji...

Leo Henryk Sternbach

Leo Henryk Sternbach, farmaceut

Sternbach, Leo Henryk, kemičar (Opatija, 7.V.1908. – Chapel Hill, Sjeverna Karolina, SAD, 28.IX.2005.).

Njegov otac, farmaceut Mihael Sternbach, poljski Židov, doselio se u Opatiju početkom 20. st., gdje je otvorio ljekarnu i oženio se Piroškom Cohn. Leo je u rodnom gradu završio osnovnu školu, s obzirom na to da su nove, talijanske vlasti zatvorile škole na njemačkom jeziku, školovanje je nastavio u Beljaku (Villach) i Grazu, potom u Bielskom (Bielitz) u poljskoj Šleskoj kamo se obitelj preselila 1926. Diplomirao je 1929. farmaciju na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu, gdje je 1931. doktorirao organsku kemiju.

Istraživanja započeta o Poljskoj nastavio je u Beču, odakle ga je Lavoslav Ružička odveo u Zürich, a 1940. zaposlio se u Baselu u multinacionalnoj farmaceutskoj kompaniji Hoffmann-La Roche, u kojoj će raditi 60-ak godina. Iz Švicarske se ubrzo, strahujući od nacista, preselio u SAD, u kompanijin istraživački centar u Nutleyu (New Jersey). Tu je sintetizirao benzodiapine, lijekove za razne psihičke poremećaje, te izumio klordiazepoksid (Librium), diazepam (Valium/Apaurin/Normabel), flurazepam (Dalman), nitrazepam (Mogadon), klonazepam (Klonopin), trimetafan(Arfonad), klidinij bromid (Quarzan), a u suradnji s Mosesom Wolfom Goldbergom razvio je komercijalnu metodu sintetiziranja biotina. Tijekom karijere prijavio je više tisuća izuma, potpisuje 241 patent, a objavio je više od 120 znanstvenih radova. Njegov Valium, nakon što je 1963. ušao u kliničku primjenu, bio je sredinom druge polovice 20. st najprodavaniji lijek u SAD-u.

Sternbach je za svoj rad dobio brojna priznanja i počasne titule, među kojima je i ona Izumitelja godine 1987. , u anketi časopisa US News & World Report proglašen je 2003. jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca 20. st., a 2005. primljen je u Američku nacionalnu kuću slavnih izumitelja.